Ministar pravosuđa Damir Habijan poručio je u ponedjeljak da suci moraju preuzeti odgovornost za svoje odluke te koristiti zakonske mogućnosti za izricanje strožih kazni u slučajevima teških kaznenih djela. Istaknuo je i da pravosudni postupci posljednjih godina traju kraće, ali priznao da je njihovo dugo trajanje jedan od glavnih razloga loše percepcije pravosuđa u javnosti.

U razgovoru za RTL Danas s Dajanom Šošić o kritikama ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića na račun sporosti pravosuđa, Habijan je rekao kako ubrzavanje sudskih postupaka od početka njegova mandata predstavlja jedan od ključnih ciljeva.

- Jedan od razloga prilično loše percepcije pravosuđa, od čega ne bježim, upravo je duljina trajanja postupaka. Ono što isto tako mogu reći, a što rijetko dolazi do medija, jest da postoji pozitivan pomak koji se vidi u posljednje dvije i pol do tri godine. Kada govorimo o postupcima, oni traju kraće - rekao je Habijan.

Odbacio je pritom mogućnost prebacivanja odgovornosti između izvršne i sudbene vlasti, naglasivši da su za promjene potrebni zajednički napori svih triju grana vlasti.

- Niti Ministarstvo pravosuđa kao izvršna vlast, odnosno izvršna vlast izmjenama i prijedlozima zakona, ne može samo riješiti pitanje brzine odlučivanja u određenim predmetima. Imamo sudbenu vlast koja je samostalna i neovisna, apsolutno to treba poštivati, ali uz tu samostalnost i neovisnost postoji i odgovornost onih koji odlučuju - poručio je ministar.

Osvrnuo se i na pitanje jesu li suci preblagi prema počiniteljima kaznenih djela, osobito onima koji ponavljaju kaznena djela. Naglasio je da kao predstavnik izvršne vlasti ne bi trebao komentirati konkretne sudske odluke, ali smatra da presude moraju poslati jasnu poruku.

- Ako vidimo da imamo pojavnost navijačkog nasilja, ali i drugih djela, a nažalost ove godine svjedočili smo određenim tragičnim događajima i teškim kaznenim djelima, u takvim situacijama pravosudni dužnosnik, sutkinja ili sudac, ima alat na temelju zakona - rekao je Habijan.

Dodao je kako zakon omogućuje izricanje najstrožih kazni, uzimajući u obzir i eventualne olakotne okolnosti.

- Postoji mogućnost izreći kaznu koja treba poslati poruku da će u takvim slučajevima biti izrečena najveća moguća kazna. Naravno, postoje i olakotne okolnosti koje tu kaznu mogu smanjiti, ali poruka se mora poslati - istaknuo je ministar.

Podsjetio je i da Hrvatska ima mogućnost izricanja dugotrajnog zatvora u trajanju od 40 i 50 godina, dok se uvodi i kazna doživotnog zatvora. Smatra da u određenim slučajevima teških kaznenih djela sudovi trebaju iskoristiti zakonske mogućnosti koje imaju na raspolaganju.

- Ako gledamo naš zakonodavni okvir, sada uvodimo doživotni zatvor. To je nešto što je na papiru. Imamo dugotrajni zatvor od 40 i 50 godina koji se može izreći, ali mislim da postoje situacije i teška kaznena djela kada tu sankciju treba izreći i poslati poruku. To je činjenica - rekao je Habijan.

Ministar je komentirao i prozivke Torcide, čiji pripadnici tvrde da se pravda u njihovu slučaju provodi brzo, dok su postupci u velikim političkim i korupcijskim aferama znatno sporiji.

Habijan je istaknuo da se u slučaju uhićenja i određivanja istražnog zatvora ne može govoriti o konačnom ishodu pravosudnog postupka. Objasnio je da istražni zatvor nije kazna, nego mjera koja se određuje iz zakonom propisanih razloga, među kojima su opasnost od utjecaja na svjedoke i mogućnost ponavljanja kaznenog djela.

- Ako govorimo o njihovu slučaju i brzoj pravdi, to je tek početak procesa. Jedno je istražni zatvor kao mjera koja ne znači da je donesena pravomoćna odluka - rekao je Habijan.

Upozorio je i da javnost često pogrešno tumači puštanje osumnjičenika iz istražnog zatvora, smatrajući da je time postupak završen.

- Što se tiče usporedbe s koruptivnim postupcima, isto tako imate mjeru istražnog zatvora koja nakon određenog vremena istekne, a onda ljudi kažu: 'Već je izašao na slobodu.' Ne, nego kazneni postupak i dalje traje, a nakon pravomoćne presude može uslijediti i kazna zatvora - objasnio je ministar.

Kao primjer naveo je slučajeve visokoprofiliranih ministara i drugih javnih osoba koji su na kraju završili u zatvoru, te dodao da se tijek postupka ne može procjenjivati samo prema tome je li netko trenutačno u istražnom zatvoru ili na slobodi.